Parodontopatija je jedno od najrasprostranjenijih oboljenja savremenog čoveka. Počinje postepeno gotovo neprimetno, najčešće bez tegoba i bolova.

Parodontopatija je progresivno degenerativno oboljenje potpornog tkiva zuba (parodoncijuma), koje za posledicu ima klaćenje, migraciju i ispadanje zuba u terminalnoj fazi. Danas je sve više prisutna i kod mlađe populacije, a granica prvih simptoma ove bolesti se spustila sa kasnih tritesetih na rane dvadesete godine.

Lečenje bolesti zavisi od stadijuma u kojoj se nalazi. Zato je bitna prevencija parodontopatije, što podrazumeva pravilno održavanje oralne higijene (pranje zuba, korišćenje konca, rastvora) kao redovne posete stomatologu, jednom u 4 meseca, redovno uklanjanjanje tvrdih i mekih zubnih naslaga (kamenca), kao i svakodnevno.

Parodontopatija može da počne vrlo rano, između 10-te i 12-te godine života, a pun klinički razvoj dostiže između 40-te i 50-te godine života.

Podaci Svetske zdravstvene organizacije ukazuju da preko 50% mladih i skoro sve odrasle osobe u svetu imaju neko oboljenje parodoncijuma. Ako populaciju podelimo po životnoj dobi, može se reći da parodontopatiju ima 90% svetskog stanovništva, starosti iznad 35 godina života, dok je karijes učestaliji kod mladih osoba.

Parodontopatija – Simptomi

Parodontopatiju karakteriše; inflamacija, crvenilo, otok i krvarenje desni (gingive) , atrofija desni, parodontalni džepovi, pojava gnoja u parodontalnim džepovima, ogoljeni vratovi i korenovi zuba, labavljenje zuba, patološka migracija zuba, neprijatan zadah, a u poslednjoj fazi klaćenje i ispadanje zuba.

Iako je tok bolesti najčešće spor, njegova dinamika je promenljiva, sa periodima pogoršavanja i poboljšanja, na šta utiče niz okolnosti od ishrane do oralne higijene.

Nekad bolest zahvata samo pojedine zube, a ne retko ona je proširena na sve zube obe vilice.

Razlozi za nastanak parodontopatije su brojni, ona je gotovo uvek posledica loše ili nedovoljne oralne higijene.

SIMPTOMI

  • crvene i otečene desni
  • krvarenje desni prilikom pranja zuba
  • zadah iz usta
  • osetljivost zuba
  • bol prilikom žvakanja
  • rasklaćenost zuba
  • pojava razmaka između zuba

Parodontopatija – Uzroci

Parodontopatija je rezultat više različitih uzročnika: genetika, neka hronična oboljenja, stres, ali se glavnim uzročnikom u najvećem broju slučajeva smatra zubni plak, odnosno mikrorganizmi, koji se u njemu nalaze.

Parodontopatija

FAKTORI RIZIKA I UZROCI

  • Genetska predispozicija
  • Nedovoljna i nepravilna oralna higijena – posledica stvaranje dentalnog plaka
  • Pušenje i upotreba duvana
  • Hormonske promene kod žena
  • Dijabetes
  • Reumatoidni artritis
  • Maligne bolesti
  • HIV
  • Lekovi koji smanjuju lučenje pljuvačke
  • Stres

ZUBNI PLAK

Dentalni plak je glavni etiološki faktor koji izaziva parodontopatiju. Plak je lepljiva bezbojna supstanca koja se formira na zubima ubrzo nakon pranja. Ukoliko se higijena ne održava na adekvatan način, plak se gomila, a broj bakterija se drastično povećeva. U nastojanju da se odbrane od štetnog dejstva bakterija, ćelije imunog sistema otpuštaju supstance koje izazivaju upalu i otok desni, kao i oštećenje periodontlnog ligamenta i kosti zubnog grebena.

To dovodi do otečenih desni koje lako krvare – gingivitisa (upale desni, što je najranija faza parodontalne bolesti).

Zadržavanjem plaka, vremenom on očvrsne i formira zubni kamenac. Kamenac se formira iznad ivice desni i pacijent ga lako uočava. On se zadržava i u prostoru između zuba i tkiva desni i pacijentu nije vidljiv. Subgingivalni kamenac iritira desni i izaziva produbljenje prostora između desni i zuba. Tako dolazi do formiranja tzv. džepa.

Uslovi u parodontalnim džepovima pogoduju bujanju bakterija i razvoju infekcije i dovode do brzog oštećenja kosti koja pruža potporu zubu.

U odmakloj fazi bolesti dolazi do pojačane pokretljivosti zuba i, na kraju do njegovog ispadanja ili vađenja u ordinaciji.

Parodontopatija

Iz dentalnog plaka je izolovano preko 700 različitih vrsta mikroorganizama.

Dinamika formiranja plaka zavisi od različitih faktora, a ponajviše od oralne higijene. Ako je higijena loša, plak se formira brže i u većim količinama. Na brzinu formiranja plaka utiče i salivacija. Ukoliko je lučenje pljuvačke smanjeno ili ako je pljuvačka gušća, nakupljanje plaka je mnogo brže.

 

Preventiva

Najbolji način da se spreči parodontopatija je da se održava dobra i efikasna oralna higijena i da odlazi na kontrole kod stomatologa svakih 3 do 4 puta godišnje.

Pacijenti koji imaju parodontopatiju moraju češće da odlaze na stomatološke kontrole.

Dnevno održavanje oralne higijene, kada se pravilno uradi, može da ukloni većinu plaka sa zuba. Stručno čišćenje od strane vašeg stomatologa će držati plak pod kontrolom na mestima koja su teže dostupna četkici ili koncu.

Ako se oralna higijena zanemari ili ako preskočite kontrole kod stomatologa, plak se ponovo formira na zubima, javlja se upala desni i proces se nastavlja.

Parodontopatija

Ono što je bitno da svako od nas zna je, da ako se pranjem zuba ne eliminiše dentalni plak u njega ulaze minerali iz pljuvačke, mineralizuju ga i od meke stvaraju čvrstu zubnu naslagu, tj. Zubni kamenac.

Parodontopatija – terapija

S obzirom na to da je parodontopatija progresivno oboljenje, koje se ne može u potpunosti izlečiti, već zaustaviti na određenom stadijumu, lečenje može biti: konzervativno, hiruški, kombinovano što uključuje i protetsko zbrinjavanje zuba.

U početnoj fazi plak i kamenac se uklanjaju ultrazvukom koji mikrovibracijama vrši odvajanje kamenca od zuba bez oštećenja površine zuba. Potom se zubi poliraju četkicom i specijalnim pastama sa visokim procentom fluora.

Kod uznapredovale parodontopatije se vrši obrada džepova. Najradikalnije, a istovremeno i najdelotvornije i na duži vremenski rok najefikasnije lečenje, jeste režanj operacija. To je intervencija koja se radi u lokalnoj anesteziji. Pravi se rez na desnima, koje se odižu čime se dobija direktan pristup parodontalnom džepu, a patološki promenjeno tkivo se potpuno uklanja „do u zdravo“. Nakon toga se ubacuju granule veštačke kosti koje imaju dvostruki efekat: stimulišu stvaranje prirodne kosti na mestu aplikovanja, i stapaju se sa prirodnom kosti fizički popunjavajući defekt.

Protetsko zbrinjavanje podrazumeva izradu punog zubnog niza u gornjoj i donjoj vilici i dobrih okluzalnih kontakta tj. stabilnog zagrižaja.